Prezent glagola être i avoir
Être: je suis, tu es, il/elle/on est, nous sommes, vous êtes, ils/elles sont. Avoir: j'ai, tu as, il/elle/on a, nous avons, vous avez, ils/elles ont. Ispred ai se je skraćuje u j', pa je pravilno j'ai, a ne je ai. Uz on glagol uvek stoji u 3. licu jednine, iako on često znači „mi“: On est en retard, On a faim. Imenica u jednini ide sa oblikom za il ili elle (Mon père est médecin), a u množini sa oblikom za ils ili elles (Mes parents ont une voiture).
Kada être, a kada avoir
Être koristiš za opis i osobine (Elle est contente), nacionalnost (Nous sommes serbes), zanimanje bez člana (Il est médecin) i mesto (Le livre est sur la table). Avoir koristiš za ono što neko ima, ali i za godine (J'ai douze ans) i izraze avoir faim (biti gladan), avoir soif (biti žedan), avoir peur (bojati se), avoir froid i avoir chaud (kada je nekome hladno ili toplo) i avoir mal à (boleti): J'ai mal à la tête. Za predstavljanje služe c'est za jednu osobu ili stvar i ce sont za više njih, a il y a (ima, postoji) se ne menja ni u množini: Il y a vingt-cinq élèves.