Niska, dužina i indeksi
Niska se piše u jednostrukim ili dvostrukim navodnicima, koji moraju biti isti na početku i kraju; ista reč zapisana na oba načina daje istu nisku. Funkcija len daje broj znakova, a broje se i razmaci i znaci interpunkcije, pa je len("Dobar dan") jednako 9. Prazna niska "" ima dužinu 0. Znakovi su numerisani indeksima od 0: s[0] je prvi znak, s[1] drugi, a s[-1] poslednji. Niska od 5 znakova ima indekse od 0 do 4, pa je s[5] greška, a poslednji znak je i s[len(s) - 1]. Niska se ne menja znak po znak: naredba s[0] = "k" je greška, a nova reč se pravi spajanjem. Broj nema dužinu, pa len(345) javlja grešku, a len(str(345)) daje 3.
Isecanje, operator in i petlja kroz nisku
Isecanje s[a:b] uzima znakove od indeksa a do indeksa b, pri čemu znak sa indeksom b nije uključen. Za s = "prozor" isečak s[0:3] je "pro", dakle tri znaka, sa indeksima 0, 1 i 2. Prva tri slova reči uvek daje s[0:3], a ne s[1:4]. Operator in proverava da li se znak ili deo teksta nalazi u niski i daje True ili False. Duži deo mora da bude uzastopan, pa je "fak" in "kafa" netačno, iako sva slova postoje. Python razlikuje velika i mala slova: malo z nije isto što i veliko Z. Petlja for c in rec: prolazi kroz znakove niske redom, pa se njome mogu prebrojati slova ili napisati reč unazad.
Spajanje, ponavljanje, konverzija i poređenje
Operator + spaja niske tačno onakve kakve jesu, bez dodatnog razmaka: "Zdravo" + ime daje ZdravoAna, pa razmak mora da bude unutar navodnika. Niska pomnožena celim brojem se ponavlja: "ha" * 3 daje hahaha, a kao u matematici, * se računa pre +. Funkcija str pretvara broj u nisku, a int nisku u ceo broj. Zato str(5) * 3 daje 555, a 5 * 3 daje 15, dok "5" + "3" daje 53, a ne 8. Niska i broj ne mogu da se spoje bez str, to je greška. Niske se porede leksikografski, kao reči u rečniku: slovo po slovo do prvog različitog, pa je "ana" < "baba" tačno, a kraća reč koja je početak duže dolazi prva.