Ugrađene funkcije abs, min, max i len
Python ima ugrađene funkcije koje ne treba definisati. Funkcija abs daje apsolutnu vrednost broja, njegovu udaljenost od nule, pa je abs(-8) jednako 8. Rastojanje dva broja na brojevnoj pravoj, bez obzira na redosled, daje abs(a - b): i abs(2 - 9) i abs(9 - 2) su 7. Funkcija max vraća najveći, a min najmanji od zadatih brojeva, i to od dva, tri ili više njih: max(4, 11, 7) je 11. Funkcija len daje dužinu niske, a za listu broj njenih elemenata. Funkcije se mogu ugnježdavati, pa se prvo računa unutrašnja: u max(abs(-6), 2) prvo abs daje 6, a zatim max(6, 2) daje 6.
Sopstvene funkcije: def, parametri i return
Definicija funkcije počinje rečju def, zatim dolaze ime, zagrade sa parametrima i dvotačka, npr. def obim(a, b):, a telo funkcije se uvlači. Parametri pri pozivu dobijaju zadate vrednosti po redu: u pozivu obim(5, 3) a dobija 5, a b dobija 3. Naredba return vraća vrednost na mesto poziva i završava funkciju, pa se vraćena vrednost može upisati u promenljivu ili ispisati sa print. Bez return funkcija ne vraća izračunati rezultat. Definicija sama ništa ne radi: telo se izvrši tek pri pozivu, svaki put kada se funkcija pozove, a definicija mora da bude iznad poziva. Rastavljanje većeg zadatka na funkcije (potprograme) čini program preglednijim.
Liste: indeks, append, sum, min i max
Lista čuva više vrednosti pod jednim imenom i piše se u uglastim zagradama, npr. ocene = [5, 3, 4]; može da bude i prazna, []. Kao kod niski, indeksi počinju od 0: ocene[0] je prvi element, a ocene[-1] poslednji. Naredba ocene.append(5) dodaje element na kraj liste, pa lista ima jedan element više. Petlja for x in ocene: prolazi kroz sve elemente redom. Za listu len daje broj elemenata, sum zbir, a min i max najmanji i najveći element. Prosek je sum(lista) / len(lista), a pošto / uvek daje decimalni broj, prosek liste [4, 5, 3, 4] ispisuje se kao 4.0. Lista sa 5 elemenata nema indeks 5, to je greška.