Alati za crtanje, piksel i rezolucija
Četkica crta slobodnom rukom, gumica briše samo ono preko čega pređe, alat za oblike crta pravilan krug ili pravougaonik, a alat za tekst dodaje natpis. Selekcija označava deo slike na koji se odnosi sledeća radnja: kopiranje, premeštanje, brisanje. Ctrl+Z poništava radnje unazad, od poslednje. Zumiranje je kao lupa: sliku vidiš bliže, ali se ona ne menja, dok promena veličine i odsecanje (crop) menjaju samu sliku. Fotografija je mreža piksela; veća rezolucija znači više piksela, više detalja i veću datoteku. Smanjena slika gubi piksele i uvećanjem ne vraća oštrinu, pa se original čuva. Pri promeni veličine širina i visina menjaju se u istoj meri, inače se krug izobliči u elipsu. Rasterska slika se pri jakom uvećanju raspada na kockice, a vektorska, zapisana kao opis oblika, ostaje oštra.
Tekst: unos, oblikovanje i digitalni pravopis
Backspace briše znak levo od kursora, a Delete desno. Kada je tekst selektovan, ono što otkucaš dolazi umesto njega, a oblikovanje važi za ceo izabrani deo. Font je oblik slova; kurziv naginje slova, podebljano ih čini debljim, a poravnanje određuje položaj reda: levo, desno, centrirano ili obostrano. Promenom fonta reči ostaju iste, a ako fontu nedostaju ćirilična slova, umesto njih se vide kvadratići. Po digitalnom pravopisu zarez se piše uz prethodnu reč, a razmak posle njega. Program sam prelama redove, pa se Enter pritiska samo za novi pasus. Provera pravopisa podvlači reči kojih nema u rečniku, ali ne vidi grešku u smislu (koza umesto kosa) i ponekad podvuče tačno napisano prezime, zato tekst pre predaje uvek pročitaš.
Zvuk, video i dobra prezentacija
Pauza zaustavlja puštanje, a snimak se zatim nastavlja od mesta gde je stao. Snimak postoji kao datoteka tek kada se sačuva. Za dobar snimak potrebni su tiha prostorija i probni snimak, a pre snimanja neke osobe pitaš je za dozvolu. Video je niz mnogo slika u svakoj sekundi uz zvuk, pa zauzima više memorije od zvučnog snimka iste dužine. Pojačavanje zvuka pri puštanju ne menja datoteku. Dobra prezentacija prenosi sadržaj: malo slajdova sa kratkim natuknicama, slike umesto dugog teksta, krupna slova koja se jasno razlikuju od pozadine, isti font i boje na svim slajdovima i umerene animacije. Redosled je naslov, uvod, glavni deo i zaključak. Izlagač gleda publiku i priča svojim rečima, a slajdovi ga samo prate.