Obrnuta perspektiva
U obrnutoj perspektivi linije koje vode u dubinu ne sustižu se, nego se ka pozadini razilaze, pa je zadnja ivica stola, prestola ili knjige šira od prednje. Takve linije bi se sustigle tek ispred slike, kod posmatrača, pa prostor slike kao da se otvara prema njemu. Zato se na predmetu istovremeno vide obe bočne strane, što iz jednog stajališta u linearnoj perspektivi nije moguće. Obrnuta perspektiva je odlika vizantijske i srednjovekovne umetnosti: ikona, fresaka i mozaika, pa i fresaka u srpskim srednjovekovnim manastirima. Srednjovekovnom slikaru cilj nije bio verni prikaz viđenog prostora, nego duhovno značenje prizora. Linearnu perspektivu iz jednog stajališta, sa tačkom nedogleda, razradila je tek renesansa.
Vertikalna i semantička perspektiva
U vertikalnoj perspektivi ono što je dalje postavlja se bliže vrhu slike, a likovi ostaju iste veličine. Najpoznatiji primer je umetnost starog Egipta, u kojoj su likovi poređani u trake, jedni iznad drugih. Mala deca je često koriste nesvesno: drvo iza kuće nacrtaju iznad nje, iste veličine. U linearnoj perspektivi dalja kuća je takođe bliže horizontu, ali se i smanjuje. U semantičkoj perspektivi veličina lika zavisi od njegove važnosti, a ne od udaljenosti: faraon je veći od slugu, a na srednjovekovnoj fresci Hristos je veći od apostola pored sebe. U jednom delu može biti više vrsta odjednom: egipatski prikaz često spaja vertikalnu i semantičku, a ikona semantičku i obrnutu perspektivu.
Poliperspektiva i poređenje sa linearnom
Poliperspektiva (poli znači više) spaja više tačaka gledišta u istoj slici. Kubisti, među kojima je Pablo Pikaso, prikazivali su violinu, gitaru ili lice istovremeno spreda i sa strane, razložene na geometrijske ploče. Tako slika daje potpuniji doživljaj predmeta, kao da ga je posmatrač obišao. I dete koje tepih nacrta kao da ga gleda odozgo, a ormar kao da stoji ispred njega, koristi poliperspektivu. Linearna i vazdušna perspektiva zasnivaju se na tome kako oko opaža udaljenost, a obrnuta, vertikalna i semantička na dogovorenom pravilu ili značenju. Slike sa takvim pravilima danas nam često deluju neobično, jer su nas fotografija, film i slikarstvo od renesanse navikli na linearnu perspektivu.