Basso continuo, polifonija i homofonija
Gotovo sva barokna muzika počiva na basso continuu, neprekidnom basu (generalbasu): dubok gudački instrument, na primer violončelo, svira basovu liniju kroz celo delo, a čembalo ili orgulje iznad nje dodaju akorde. Zato se barok naziva i dobom generalbasa. Barok neguje dva načina slaganja glasova. U polifoniji se istovremeno čuje više samostalnih, ravnopravnih melodija, kao u fugi ili u velikim horovima. U homofoniji jedna melodija vodi, a ostali glasovi je prate akordima, kao u ariji uz pratnju basso continua. Najpoznatiji kompozitori baroka su Vivaldi, Bah i Hendl, a na samom početku epohe stoji Monteverdi, koji je najpre pisao renesansne madrigale, a zatim opere.
Kako je nastala opera
Krajem 16. veka u Firenci su se okupljali pesnici, muzičari i učeni plemići poznati kao Firentinska kamerata. Želeli su da obnove antičku grčku dramu, za koju su verovali da se pevala. U složenom renesansnom višeglasju reči su se teško razumele, pa su izabrali monodiju: jedan glas uz instrumentalnu pratnju. Iz tih ideja nastala je opera, pozorišna predstava u kojoj pevači pevaju svoje uloge uz orkestar. Italijanska reč opera znači delo, a prve opere izvođene su na dvorovima. Italijan Klaudio Monteverdi napisao je početkom 17. veka „Orfeja“, po starogrčkom mitu o pevaču koji pesmom pokušava da vrati Euridiku. „Orfej“ nije prva opera, ali se smatra prvim velikim opernim delom i najstarijom operom koja se i danas redovno izvodi.
Delovi opere, oratorijum i kantata
Tekst opere je libreto i piše ga libretista, a muziku piše kompozitor. Opera počinje uvertirom, orkestarskim uvodom, i deli se na činove. U recitativu, pevanju nalik govoru, radnja se brzo pokreće, a u ariji lik u razvijenoj melodiji izražava osećanja. Oratorijum takođe ima soliste, hor i orkestar, ali se izvodi koncertno, bez scene, kostima i glume, i najčešće ima duhovnu, biblijsku sadržinu. Najpoznatiji je Hendlov „Mesija“ sa horom „Aleluja“. Kantata (od italijanskog cantare, pevati) je manja: arije, recitativi i horovi uz instrumente. Bah je pisao crkvene kantate za službe u Lajpcigu, ali i svetovne, poput šaljive „Kantate o kafi“. Pasija je oratorijum o Hristovom stradanju, kao Bahova „Pasija po Mateju“.