Građa i ishrana gljiva
Telo gljive grade tanke končaste niti, hife. Splet hifa u podlozi je micelijum, glavni deo tela gljive, a pečurka sa šeširom i drškom je plodno telo, u kom nastaju spore. Gljive nemaju hlorofil i ne vrše fotosintezu, pa hranu upijaju iz podloge; zato šampinjoni rastu i u mračnom podrumu. Ćelije gljiva imaju jedro, mitohondrije i ćelijski zid kao biljne, ali nemaju hloroplaste, pa gljive nisu biljke. Mnoge gljive su razlagači: razgrađuju opalo lišće i trulo drvo, pa se mineralne materije vraćaju u zemljište. Neke su paraziti, kao gar na kukuruzu, koji uzima hranu iz živih biljaka. Kvasac je jednoćelijska gljiva, a plesni su višećelijske.
Kvasac, plesni i bezbednost
Kvasac se razmnožava pupljenjem, a pri vrenju razlaže šećer bez kiseonika i oslobađa ugljen-dioksid; zato testo naraste, a u hlebu ostaju rupice. Za vrenje su mu potrebni šećer, voda i umerena toplota, a visoka temperatura u rerni uništava njegove ćelije. Plesni izrastaju iz sitnih spora koje nosi vazduh; za rast im je potrebna vlaga, a hladnoća njihov rast usporava ili zaustavlja, ali spore pouzdano ne uništava. Neke plesni u hrani stvaraju otrovne materije, pa se ubuđala hrana ne jede. Nepoznate gljive se ne beru i ne jedu: samoniklu gljivu može da proceni samo stručnjak, jer nijedan „znak“, ni to što su je puževi izgrizli, ne pokazuje da je jestiva.
Spora, seme i vegetativno razmnožavanje
Spora je obično jedna sitna ćelija, bez klice i bez veće zalihe hrane, dok seme ima klicu, zalihu hrane i semenjaču i razvija se u plodniku cveta. Suvo seme najpre upija vodu i bubri, a za klijanje mu trebaju i toplota i vazduh, jer ćelije klijanca dišu. Dok ne izbije na svetlost, klijanac živi od hrane iz semena. Vegetativno razmnožavanje je bespolno: nova biljka nastaje od dela biljke, bez semena i oplođenja. Primeri su pelcer vrbe, krtola krompira, lukovica i čen belog luka, vreža jagode, podzemna stabla pirevine i list afričke ljubičice. Krtola je deo stabla, jer ima okca, a to su pupoljci. Potomci imaju iste gene kao roditeljska biljka.