Kako biologija istražuje
Biologija proučava biljke, životinje, gljive i sitna bića koja se ne vide golim okom. Botaničari proučavaju pre svega biljke, zoolozi životinje, a mikrobiolozi sićušna živa bića. Istraživanje obično ide ovim redom: zapažanje, pitanje, pretpostavka, ogled i zaključak. Pretpostavka je mogući odgovor koji se može proveriti. U ogledu se namerno menja samo jedan uslov, a svi ostali ostaju isti, da bi se razlika u rezultatu mogla povezati baš sa tim uslovom. Kontrolna grupa služi za poređenje. Radi se sa više jedinki ili se ogled ponavlja, jer jedna jedinka može biti izuzetak. Ako rezultat ne potvrdi pretpostavku, ogled nije loš: i takav rezultat je koristan.
Osobine po kojima prepoznajemo živo
Sva živa bića su građena od ćelija, hrane se, dišu, izlučuju otpadne proizvode, reaguju na promene u okolini, pokreću se, razmnožavaju se, rastu i razvijaju se. Živo biće ima sve te osobine zajedno. Neživo telo može da liči na samo jednu: kristal soli raste, oblak se pomera, a vatra troši vazduh, ali nijedno nema ćelije. Hrast se ne kreće s mesta, a ipak je živ. Seme u kesi miruje, ali je živo i proklija u vlažnoj, toploj zemlji. Živa i neživa tela grade isti materijali, kao voda i kiseonik, ali su u živom telu složeni u ćelije. Živo biće stalno uzima materijal iz okoline, odbacuje otpad i održava stabilne uslove u telu, kao kada se znojimo ili drhtimo.
Bezbedan rad u učionici i na terenu
Lupa uvećava sliku sitnih delova, na primer dlačica na listu: oznaka 5× znači da je slika pet puta veća od predmeta. Kroz lupu se nikada ne gleda u Sunce, a lupa se ne ostavlja na suncu na suvom lišću ili papiru, jer može da skupi zrake u jednu tačku i zapali ih. Tokom vežbe se ne jede i ne pije. Razbijeno staklo se ne dira, nego se odmah obavesti nastavnik, a posle rada sa zemljom, biljkama i životinjama ruke se peru sapunom. Na terenu se životinje posmatraju bez uznemiravanja, kamen pod kojim su nađene mokrice vraća se na mesto, a nepoznate biljke, bobice i gljive se ne beru i ne jedu.