Kako znamo da je Zemlja okrugla
Kada se brod udaljava od obale, prvo nestaje trup, a vrh jarbola se vidi najduže, jer se između posmatrača i broda ispupči deo zakrivljene morske površine. Za vreme pomračenja Meseca Zemlja baca na Mesec senku sa zaobljenim rubom; to je još Aristotel naveo kao dokaz, a samo lopta baca okruglu senku iz svakog položaja. Sa vrha planine ili iz aviona vidi se dalje, jer se horizont širi što je posmatrač više. Magelanova ekspedicija (1519–1522) plovila je stalno ka zapadu i vratila se na polaznu tačku. Najočigledniji dokaz danas su fotografije Zemlje iz svemira. Starogrčki naučnik Eratosten je u III veku pre nove ere, poredeći senke u podne u dva egipatska grada, prvi približno izračunao obim Zemlje.
Lopta, elipsoid i geoid
Zbog rotacije Zemlja je malo spljoštena na polovima i ispupčena na ekvatoru, pa je rastojanje od središta do površine najveće na ekvatoru. Lopta spljoštena na polovima naziva se elipsoid. Stvarni, nepravilni oblik Zemlje, kakav nema nijedno pravilno geometrijsko telo, zove se geoid, što znači „zemljoliko telo“. Obim Zemlje po ekvatoru je oko 40.000 km, a poluprečnik oko 6.370 km. Ekvatorski poluprečnik duži je od polarnog samo oko 21 km, pa se spljoštenost ne vidi na školskom globusu. Globus je umanjeni model Zemlje koji verno prikazuje njen oblik i odnose površina kontinenata i okeana.
Osa, polovi, ekvator i sila Zemljine teže
Zemlja se okreće oko Zemljine ose, zamišljene prave koja na površinu izlazi u Severnom i Južnom polu. Severni pol je usred Severnog ledenog okeana pokrivenog ledom, a Južni pol na ledom pokrivenom kopnu Antarktika. Ekvator je zamišljena linija podjednako udaljena od oba pola i deli Zemlju na severnu i južnu poluloptu. Na istočnu i zapadnu poluloptu Zemlju deli početni (grinički) meridijan sa svojim produžetkom. Srbija je na severnoj i na istočnoj polulopti. Sila Zemljine teže privlači sva tela ka središtu Zemlje: zato predmeti padaju na tlo, reke teku naniže, atmosfera se zadržava uz Zemlju, a ljudi na južnoj polulopti ne „padaju“ sa nje.
Kontinenti i okeani
Voda zauzima oko 71 %, a kopno oko 29 % Zemljine površine, pri čemu je više kopna na severnoj polulopti. Kontinenti su Azija, Afrika, Severna Amerika, Južna Amerika, Antarktik, Evropa i Australija. Najveći je Azija, a najmanja Australija, sa svih strana okružena vodom. Evropa i Azija čine jednu kopnenu celinu, Evroaziju, a Severnu i Južnu Ameriku spaja uska Panamska prevlaka. Antarktik je skoro sav pod debelim ledom. Ekvator prolazi kroz Afriku i Južnu Ameriku, dok su Australija i Antarktik u celini na južnoj polulopti. Okeani su Tihi (najveći, veći od celog kopna zajedno, zove se i Pacifik), Atlantski, Indijski, Severni ledeni (najmanji) i Južni okean, koji okružuje Antarktik. Kada se Južni okean računa posebno, okeana ima pet; starija podela brojala je četiri.