Melodija, ritam, tempo, dinamika i boja tona
Melodija je niz tonova različite visine i trajanja koji čini zaokruženu muzičku misao, a ritam smenjivanje dužih i kraćih trajanja. Tempo je brzina izvođenja, a dinamika jačina zvuka. Boja tona je osobina po kojoj razlikujemo violinu i flautu kada sviraju isti ton, i po kojoj prepoznajemo glas poznate osobe na telefonu. Kada pesmu samo tapšemo, drugi i dalje prepoznaju njen ritam, ali ne i melodiju. Tempo i dinamika snažno utiču na raspoloženje: uspavanka se peva sporo i tiho, vesela igra traži brz tempo, a koračnica ujednačen ritam koji prati korak. Kada filmska muzika postaje sve brža i glasnija, raste napetost. Tako je građen i Grigov stav „U dvorani planinskog kralja“ iz muzike za „Per Ginta“.
Oznake tempa i dinamike
Oznake tempa i dinamike potiču iz italijanskog jezika i razumeju ih muzičari širom sveta. Od najsporijeg ka najbržem tempu: largo (vrlo sporo), adagio (sporo), andante (umereno sporo, kao u hodu), moderato (umereno), allegro (brzo, živahno) i presto (vrlo brzo). Postepeno usporavanje je ritardando, a postepeno ubrzavanje accelerando. Tačan tempo pokazuje metronom. Dinamika se od najtišeg ka najglasnijem označava ovako: pp (pianissimo, vrlo tiho), p (piano, tiho), mp (umereno tiho), mf (mezzo forte, umereno glasno), f (forte, glasno) i ff (fortissimo, vrlo glasno). Crescendo traži postepeno pojačavanje, a decrescendo postepeno stišavanje. Kada na početku pesme stoje allegro i crescendo, jedna oznaka govori o tempu, a druga o dinamici.
Glasovi, sastavi, rukovet i muzička priča
Sopran je visoki, a alt dublji ženski glas; tenor je visoki, a bas duboki muški glas. Deca pevaju visokim glasovima, sopranom i altom, a kod dečaka se glas u pubertetu menja i postaje dublji; ta promena zove se mutacija. Mešoviti hor čine ženski i muški glasovi, a muški hor tenori i basovi. Solista nastupa sam ili ima glavnu deonicu, duet čine dva, trio tri, a kvartet četiri izvođača. Hor je velika grupa pevača, orkestar veliki sastav instrumentalista, a oba vodi dirigent, često taktirkom. Pevanje bez pratnje zove se a cappella. Muzika može biti vokalna, instrumentalna ili vokalno-instrumentalna, kao opera. Stevan Mokranjac je narodne pesme obradio za hor u rukovetima. U muzičkoj priči, kao „Peća i vuk“ Sergeja Prokofjeva, svaki lik ima svoj instrument i svoju melodiju.