Od slike do muzike: odakle ime impresionizam
Reč impresija znači utisak. Naziv potiče iz slikarstva, od slike Kloda Monea „Impresija, izlazak sunca“, koja prikazuje luku u jutarnjoj izmaglici. Jedan kritičar je podrugljivo nazvao te slikare impresionistima, a naziv se ustalio. Slikari impresionisti, među njima Mone, Renoar i Pisaro, slikali su kratkim, brzim potezima, često na otvorenom, i hvatali trenutni utisak svetlosti i boja, bez oštrih obrisa. Središte pravca bio je Pariz. Kompozitori su u muzici tražili isto: kao što slikar meša boje, kompozitor meša boje zvuka različitih instrumenata. Zato se Mone i Debisi često porede: obojica dočaravaju utisak i atmosferu, a ne jasan, oštar opis.
Odlike muzike impresionizma
Najvažnija je boja zvuka, osobina po kojoj razlikujemo flautu od violine i kad sviraju isti ton. Impresionisti rado biraju harfu, flautu i prigušene gudače, jer daju nežne, prozračne boje. Melodija ima nejasne obrise: nema oštrih granica i kao da se čuje kroz maglu. Ritam je slobodan, pa se takt često jedva oseća, a dinamika je često tiha i prigušena. Oblici su slobodniji, često kratki komadi sa slikovitim naslovima. Inspiraciju daje priroda: more, voda, mesečina, magla. Kompozitori koriste i nove lestvice. Celostepena lestvica ima samo cele stepene, pa nijedan ton ne deluje kao cilj i muzika lebdi. Pentatonika ima pet tonova; i ona je bez polustepena i česta je u muzici Dalekog istoka.
Klod Debisi i Moris Ravel
Klod Debisi se smatra najznačajnijim muzičkim impresionistom, iako sam nije voleo taj naziv. Za klavir je napisao „Mesečinu“, stav iz „Bergamaske svite“, zatim „Arabesku“ i „Potopljenu katedralu“, preludijum o crkvi koja, prema legendi, izranja iz mora pa ponovo tone; duboki akordi podsećaju na zvona. Za orkestar je napisao „More“ i „Popodne jednog fauna“, koje počinje čuvenim solom flaute. Moris Ravel, takođe Francuz, naziva se majstorom orkestracije, jer je vešto delio muziku instrumentima; orkestrirao je i „Slike sa izložbe“ Musorgskog. U njegovom „Boleru“, nazvanom po španskoj igri u taktu 3/4, mali doboš sve vreme ponavlja isti ritam, tempo se ne menja, a ista melodija prelazi s instrumenta na instrument u jednom velikom crescendu.