Sektori privrede
Primarni sektor neposredno koristi prirodne resurse: tu su poljoprivreda, šumarstvo, lov i ribolov. Sekundarni sektor prerađuje sirovine u nove proizvode — industrija, građevinarstvo i zanatstvo. Tercijarni sektor pruža usluge: saobraćaj, trgovina i turizam. Kvartarni sektor čine obrazovanje, zdravstvo, nauka i uprava; to su vanprivredne delatnosti, jer ne proizvode materijalna dobra. Na primeru vina to izgleda ovako: gajenje grožđa je primarni, pravljenje vina sekundarni, a prodaja vina tercijarni sektor. Kada se država privredno razvija, udeo zaposlenih u primarnom sektoru opada, jer mašine zamenjuju ljudski rad, a raste udeo zaposlenih u uslugama.
Poljoprivreda: grane i uslovi
Ratarstvo je gajenje žitarica (pšenica, kukuruz) i industrijskog bilja (suncokret, šećerna repa), stočarstvo uzgoj domaćih životinja, voćarstvo gajenje voća, vinogradarstvo gajenje vinove loze, a ribarstvo lov i uzgoj riba, i u ribnjacima. Prirodni uslovi su reljef, klima, zemljište i vode, a društveni mašine, radna snaga, znanje i tržište. Ratarstvu najviše odgovaraju ravnice sa plodnim zemljištem; na planinama, gde su padine strme, razvija se stočarstvo na pašnjacima. Na strmim padinama prave se terase, a u sušnim krajevima zemlja se navodnjava. Pirinač najbolje uspeva u toplim i vlažnim monsunskim oblastima Azije, kafa i kakao u tropskoj, maslina u sredozemnoj, a šećerna repa i raž u umereno kontinentalnoj klimi. Intenzivna poljoprivreda mnogo ulaže i dobija visok prinos po hektaru, a ekstenzivna obrađuje velike površine uz mala ulaganja i nizak prinos. Plantaža je veliko imanje u tropima sa jednom kulturom, najčešće za izvoz.
Rudarstvo i energija
Rudarstvo vadi rude, ugalj, naftu i druge mineralne sirovine iz Zemljine kore; mesto gde je sirovina nagomilana zove se ležište. Ugalj, nafta i prirodni gas su fosilna goriva, nastala tokom miliona godina od ostataka davnašnjih organizama; ona su neobnovljiva i trošenjem se iscrpljuju. Obnovljivi izvori su vetar, Sunčevo zračenje i tekuća voda. U termoelektranama se sagoreva gorivo, u Srbiji pre svega ugalj, što zagađuje vazduh i doprinosi kiselim kišama. Hidroelektrane se najčešće grade u klisurama reka sa mnogo vode, kao Đerdap na Dunavu. Nuklearne elektrane koriste uranijum i stvaraju radioaktivni otpad, a proizvodnja solarnih elektrana i vetroelektrana zavisi od vremena. Geotermalna energija je toplota iz unutrašnjosti Zemlje i mnogo se koristi na Islandu.
Industrija i njena lokacija
Industrija prerađuje sirovine u proizvode uz pomoć mašina, u fabrikama. Industrijska revolucija počela je u Engleskoj u drugoj polovini 18. veka, a pokrenula ju je parna mašina; za razliku od manufakture, gde se radilo ručno, u fabrici proizvode mašine. Važne grane su crna metalurgija (gvožđe i čelik), tekstilna, prehrambena, hemijska, mašinska i industrija građevinskog materijala. Pri izboru mesta za fabriku važni su sirovina, energija, radna snaga, saobraćaj i tržište: šećerana se gradi blizu polja šećerne repe, fabrika aluminijuma tamo gde je električna energija jeftina, tekstilna industrija gde ima mnogo radne snage, rafinerija uvozne nafte uz morsku luku, a proizvodnja elektronike blizu univerziteta i naučnih instituta. Industrija bez filtera i prečišćivača zagađuje vazduh, vodu i zemljište.