Kako su nastajala naselja u Srbiji
Lepenski Vir, na desnoj obali Dunava u Đerdapskoj klisuri, jedno je od najstarijih stalnih naselja u Evropi, iz srednjeg i mlađeg kamenog doba. Njegovi stanovnici živeli su od ribolova, lova i sakupljanja plodova, a poznat je po kamenim skulpturama sa licima nalik ribi. Nalazište je premešteno na višu obalu, jer bi ga potopilo jezero hidroelektrane Đerdap. Vinča, na Dunavu nizvodno od Beograda, dala je ime vinčanskoj kulturi mlađeg kamenog doba. U rimsko doba Dunav je bio granica (limes) carstva, pa su uz njega nastali Singidunum (Beograd) i Viminacijum (kod Kostolca); rimski gradovi bili su i Naisus (Niš) i Sirmijum (Sremska Mitrovica). U srednjem veku gradovi su nastajali ispod tvrđava, kao trgovi na raskršćima i kao rudarska naselja, a u vreme turske vlasti razvila se čaršija, trgovačko-zanatski deo grada. Naselja su najgušća u dolinama, kotlinama i nizijama, a najređa u visokim planinama.
Sela i ruralni procesi
Naselja se dele na gradska i seoska. Selo čine selište, prostor pod kućama i dvorištima, i atar — njive, livade, pašnjaci i šume koji pripadaju selu. U Vojvodini su sela najčešće zbijena: kuće su jedna do druge duž ulica, a njive izvan naselja. Mnoga su planski građena u 18. veku, sa pravim i širokim ulicama koje se seku pod pravim uglom. U brdsko-planinskim krajevima zapadne Srbije sela su najčešće razbijena: kuće su raštrkane, svaka uz svoje imanje, a manja grupa kuća čini zaseok. Salaš je usamljeno imanje u vojvođanskoj ravnici, a katun povremeno stočarsko naselje u planini. Mnoga sela Srbije zahvataju depopulacija, starenje i deagrarizacija, jer mladi odlaze u gradove, pa deo njiva ostaje neobrađen. Mladima mogu pomoći da ostanu dobri putevi, internet, škola, ambulanta i zarada od seoskog turizma, kao u Sirogojnu na Zlatiboru.
Gradovi i urbanizacija
Funkcije grada pokazuju čime se bavi: sedišta vlasti i sudova daju mu upravnu, univerzitet obrazovnu, pozorišta i muzeji kulturnu funkciju, a Vrnjačka Banja i Sokobanja imaju banjsko-turističku. Novi Sad leži na Dunavu i sedište je AP Vojvodine. Niš je na Nišavi, gde se sustiču putevi dolinama Južne Morave i Nišave. Kragujevac, na Lepenici, bio je prestonica Kneževine Srbije od 1818. do 1841. godine. Čačak leži na Zapadnoj Moravi, Kraljevo kod ušća Ibra u Zapadnu Moravu, Šabac na Savi, a Smederevo, sa tvrđavom iz 15. veka, na Dunavu. Gravitaciona zona je okolina čiji stanovnici svakodnevno dolaze u grad. Urbanizacija je rast gradova i udela gradskog stanovništva: posle Drugog svetskog rata većina ljudi živela je na selu, a danas više od polovine živi u gradskim naseljima, jer su se razvijale industrija i službe. Brz rast gradova donosi saobraćajne gužve, nedostatak stanova, zagađenje vazduha i bespravnu gradnju, a grad se širi na plodne njive.
Beograd
Beograd leži na ušću Save u Dunav, na dodiru Panonske nizije i Balkanskog poluostrva, gde se ukrštaju rečni i kopneni putevi — zato ga zovu „kapija Balkana i Srednje Evrope“. Greben iznad ušća, današnji Kalemegdan, bio je prirodno zaštićen, pa su tu od davnina podizana utvrđenja. Kao glavni grad Beograd ima upravnu funkciju: u njemu su Narodna skupština, Vlada, predsednik Republike i Narodna banka Srbije. Veliki je saobraćajni čvor, sa auto-putevima, prugama, lukom na Dunavu i aerodromom „Nikola Tesla“. Posle Drugog svetskog rata u njega su se doseljavali ljudi iz cele Srbije. Teritorija grada prostire se na delove Šumadije, Srema i Banata. Novi Beograd počeo je da se gradi posle rata na levoj obali Save, na niskom i močvarnom terenu koji je nasut peskom. Zemun je do 1918. pripadao Austrougarskoj, Ada Ciganlija je rečno ostrvo spojeno sa obalom, uz Savsko jezero, a na Avali su Avalski toranj i Spomenik neznanom junaku.