Kako je nastao reljef Srbije
Na prostoru današnje Panonske nizije nekada se prostiralo Panonsko more. Na njegovom dnu milionima godina taložili su se pesak, glina i mulj, a voda je, kasnije kao jezero, oticala na istok kroz Đerdap, pa je dno postalo ravna nizija. Dinarske i Karpatsko-balkanske planine su mlade venačne planine nastale nabiranjem slojeva u alpskom ubiranju, kao Alpi i Karpati. Najstariji deo reljefa je Srpsko-makedonska masa, izgrađena od veoma starih kristalastih stena. Njene krute stene u alpskom ubiranju nisu mogle da se nabiraju, nego su pucale duž raseda — pukotina duž kojih se delovi kore izdižu ili spuštaju. Izdignuti blokovi postali su gromadne planine, a spušteni tektonske potoline; potolina okružena planinama je kotlina. Mnoge kotline su se ispunile vodom i bile jezera, koja su otekla kada su reke usekle izlaze. Južno od Panonskog basena prostire se planinsko-kotlinska oblast, koju čine Dinarske planine na zapadu, Karpatsko-balkanske na istoku i Srpsko-makedonska masa u sredini.
Panonska nizija, Peripanonski obod i Pontijska nizija
Panonsku niziju u Srbiji čine Bačka, Banat i Srem. Iz ravnice se izdižu Fruška gora u Sremu i Vršačke planine u jugoistočnom Banatu. To su ostrvske planine Panonskog basena: kada je basen bio pod morem, njihovi vrhovi štrčali su iznad vode kao ostrva. Lesne zaravni, kao Titelski breg, izgrađene su od lesa koji je donosio vetar i uzdignute su iznad rečnih dolina, a najniži delovi uz Dunav, Savu i Tisu su aluvijalne ravni od rečnog nanosa. Ravan teren i plodno zemljište čine Panonsku niziju „žitnicom“ Srbije. Južno od Save i Dunava je Peripanonski obod, južni rub basena, talasast pojas rečnih ravni, pobrđa i niskih planina; jedna od tih ravni je Stig, oko Požarevca. Na krajnjem istoku, u Negotinskoj krajini nizvodno od Đerdapa, Srbija zahvata mali deo Pontijske nizije, koja se pruža ka Crnom moru.
Planinsko-kotlinska oblast
Dinarske planine zauzimaju zapadnu i jugozapadnu Srbiju i pružaju se od severozapada ka jugoistoku. Izgrađene su većim delom od krečnjaka; njima pripadaju Tara iznad kanjona Drine, Zlatibor, Zlatar i Golija, a tu je i visoravan Pešter, poznata po oštrim zimama. Karpatsko-balkanske planine zauzimaju istočnu Srbiju: Karpati iz Rumunije prelaze Dunav kod Đerdapa i prave luk koji se nastavlja u Balkanske planine u Bugarskoj. Njima pripadaju Homolje, Rtanj sa vrhom Šiljak oblika piramide, Suva planina jugoistočno od Niša i Stara planina, a na Nišavi je Pirotska kotlina. Srpsko-makedonska masa je razlomljena na blokove, pa u njoj nema dugih venaca nego pojedinačnih gromadnih planina, kao Jastrebac između Kruševca, Prokuplja i Niša i Kukavica. Uz nju se pruža dolina Velike i Južne Morave, kojom prolazi Koridor 10. Morava je povezala niz potolina i između njih usekla klisure, pa se kotline i klisure smenjuju kao „niz perli“: Južna Morava teče kroz Vranjsku kotlinu, Grdeličku klisuru i Leskovačku kotlinu. Niška kotlina je na Nišavi, Kruševačka i Čačanska na Zapadnoj Moravi, a Zaječarska na Timoku. Ravno dno, plodno tlo i reke učinili su kotline pogodnim za gradove, njive i puteve.
Zemljotresi u Srbiji
Seizmizam (trusnost) je pojava zemljotresa na nekom prostoru. Zemljina kora na prostoru Srbije i danas se pomera, pa se duž raseda oslobađa napon i nastaju zemljotresi. Srbija je u sredozemnom (alpsko-himalajskom) seizmičkom pojasu, koji prati mlade venačne planine od Alpa do Himalaja. Među najaktivnijim trusnim oblastima su Kopaonička oblast, Zapadno Pomoravlje, gde je Kraljevo 2010. pretrpelo veliku štetu od jakog zemljotresa, i Veliko Pomoravlje. Mesto u unutrašnjosti Zemlje gde nastaje zemljotres je hipocentar (žarište), a tačka na površini iznad njega epicentar. Rihterova skala (magnituda) pokazuje oslobođenu energiju, a Merkalijeva opisuje posledice na nekom mestu; jedan zemljotres ima jednu magnitudu, ali je šteta veća bliže epicentru. Zemljotrese beleži Republički seizmološki zavod. Za vreme potresa treba se skloniti ispod čvrstog stola, dalje od prozora i polica, a posle potresa mirno izaći na otvoren prostor, bez lifta, jer mogu uslediti naknadni potresi. Zgrade građene po protivtrusnim propisima mnogo bolje podnose zemljotrese.