Zemljišta Srbije
Zemljište je rastresiti površinski sloj na kome rastu biljke; proučava ga pedologija. Humus nastaje raspadanjem biljnih i životinjskih ostataka i čini zemljište tamnim i plodnim. U Vojvodini preovlađuje černozem, nastao na lesu pod stepskom travom: ima debeo tamni sloj bogat humusom i dobro zadržava vlagu, pa je Vojvodina „žitnica Srbije“. Gajnjača je smeđe šumsko zemljište pod hrastovim šumama brežuljaka, na primer u Šumadiji, pogodno za voćnjake i vinograde. Smonica je glinovita: leti puca od suše, a mokra je lepljiva i teško se obrađuje. Aluvijalna zemljišta nastaju od rečnog nanosa u dolinama i pogodna su za povrtarstvo. Slatine u delovima Banata i Bačke su zaslanjene i slabo plodne, pa služe uglavnom kao pašnjaci, a ritska crnica nastala je u isušenim močvarama. Na visokim planinama zemljišta su plitka i kamenita. Zemljište nastaje veoma sporo, a seča šuma ga izlaže spiranju; na padini zato treba orati popreko na nagib, a ne niz padinu.
Biljni svet: šumski pojasevi i retke biljke
Temperatura opada sa visinom, pa se biljni pokrivač u planinama menja u pojasevima. Najniže su hrastove šume (lužnjak, cer, sladun), iznad njih bukove, zatim četinarske šume smrče, jele i bora, a iznad gornje granice šume planinske livade i pašnjaci. Severne, osojne padine primaju manje sunca, pa se bukva na njima spušta niže nego na južnim. Vojvodinu su prirodno pokrivale stepa i šumostepa, a uz reke ritovi; danas je najveći deo pretvoren u njive. Uz reke i bare rastu vrba, topola i trska. Deliblatska peščara pošumljava se od 1818. godine, da bi korenje drveća zaustavilo pesak koji je raznosila košava. Endemit je vrsta koja prirodno živi samo na malom prostoru, a relikt vrsta koja je nekad bila raširenija, pa je preživela samo na zaklonjenim mestima. Pančićeva omorika, četinar srodan smrči, prirodno raste samo na Tari i u slivu srednje Drine; otkrio ju je botaničar Josif Pančić 1875. godine. Natalijina ramonda, nazvana po kraljici Nataliji Obrenović, raste u pukotinama krečnjačkih stena u klisurama, na primer u Sićevačkoj; može potpuno da se osuši, a posle kiše ponovo ozeleni.
Životinjski svet i zaštita vrsta
Na liticama kanjona Uvca gnezdi se beloglavi sup, strogo zaštićena ptica koja se hrani uginulim životinjama i tako čisti prirodu. Po strmim stenama kanjona Drine i Tare kreće se divokoza, a u planinskim šumama žive mrki medved i vuk. U poljima Vojvodine žive zec, fazan, jarebica i srna, a droplja je retka ptica stepskih ravnica. U Dunavu, Tisi i Savi živi kečiga, manja vrsta jesetre, a u hladnim planinskim potocima pastrmka. Neke vrste su zaštićene zakonom jer ih je malo i preti im nestanak. Najveća pretnja je uništavanje staništa: isušivanje bara, seča šuma, širenje njiva i naselja i zagađenje.
Zagađenje vazduha, vode i zemljišta
Kod Obrenovca i Kostolca rade velike termoelektrane koje sagorevaju lignit, a u Boru se pri topljenju bakra oslobađa sumpor-dioksid. Sumpor-dioksid i azotni oksidi u vazduhu se spajaju sa vodom i grade kiseline, pa padaju kisele kiše, koje oštećuju šume, zemljište i vode. Zagađenje iz termoelektrana smanjuju filteri i postrojenja za odsumporavanje. U velikim gradovima vazduh je najzagađeniji zimi, zbog grejanja na ugalj i drva i saobraćaja, jer se po mirnom vremenu dim zadržava uz tlo kao smog. Reke najviše zagađuju neprečišćene otpadne vode iz naselja i fabrika; one troše kiseonik iz vode i unose otrove, pa dolazi do pomora ribe. Prekomerna upotreba pesticida i veštačkih đubriva zagađuje zemljište i podzemne vode. Površinski kopovi uglja, kao kod Kolubare, uništavaju zemljište i menjaju reljef, pa posle eksploatacije prostor treba obnoviti rekultivacijom. Reciklažom se otpad ponovo prerađuje, pa se štede sirovine i energija.
Prirodne nepogode i kako se ponašati
Prirodne nepogode mogu biti geološke (zemljotres, odron), hidrološke (poplava, bujica) i meteorološke (grad, suša). Srbija leži u alpsko-himalajskom pojasu, gde se litosferne ploče i danas potiskuju, pa ima zemljotresa; jak zemljotres pogodio je Kraljevo 2010. godine. Za vreme potresa treba se skloniti ispod čvrstog stola, dalje od prozora i ormara, a posle potresa mirno izaći na otvoren prostor. U maju 2014. snažan ciklon doneo je višednevne obilne kiše, a Kolubara, Sava, Drina i druge reke su se izlile; najteže je bio poplavljen Obrenovac, kod ušća Kolubare u Savu. Kada voda počne da plavi kuću, treba isključiti struju i preći na viši sprat ili uzvišenje. Klizišta se pokreću posle dugih kiša ili naglog otapanja snega, naročito na padinama sa kojih je posečena šuma i na kojima su izgrađene kuće. Protiv suše pomaže navodnjavanje, a u Vojvodini za to služi i kanalska mreža Dunav–Tisa–Dunav. Voćari voćnjake štite protivgradnim mrežama, šumski požari najčešći su leti, a jaka košava zimi pravi smetove na putevima. Republički hidrometeorološki zavod izdaje upozorenja na opasne vremenske pojave.