Nil, Gornji i Donji Egipat
Nil teče od juga ka severu i uliva se u Sredozemno more, gde gradi deltu. Posle poplave na poljima je ostajao plodni mulj, a kanalima i nasipima Egipćani su vodu dovodili i do udaljenijih polja. Nazivi delova zemlje prate tok reke: Gornji Egipat je uzvodno, na jugu, a Donji Egipat nizvodno, na severu, u delti. Prema predanju, dve države ujedinio je vladar Menes, oko 3100. p. n. e., odnosno krajem IV milenijuma p. n. e. Prestonica Starog carstva bio je Memfis. Istorija Egipta deli se na Staro, Srednje i Novo carstvo.
Faraon i egipatsko društvo
Vladar Egipta bio je faraon. Egipćani su verovali da je božanskog porekla, pa je Egipat bio teokratska država, u kojoj se smatralo da vlast potiče od bogova. Ispod faraona bili su sveštenici i visoki činovnici, a najviši činovnik, faraonov prvi pomoćnik, bio je vezir. Pisari su znali da čitaju i pišu i vodili su zapise o porezima i zalihama, pa su bili cenjeni. Najbrojniji su bili seljaci, koji su davali deo uroda i radili na velikim poslovima države, a na dnu društva bili su robovi, najčešće ratni zarobljenici.
Verovanja, piramide i pismo
Egipćani su bili mnogobošci: Ra je bio bog Sunca, Oziris vladar zagrobnog sveta, Izida njegova žena, a Anubis, sa glavom šakala, čuvar mrtvih. Verovali su u zagrobni život, pa su tela umrlih čuvali od propadanja kao mumije. Piramide su bile grobnice faraona; najveća je Keopsova piramida u Gizi, iz vremena Starog carstva, a faraoni Novog carstva sahranjivani su u Dolini kraljeva. Egipćani su pisali hijeroglifima na papirusu. Hijeroglife je 1822. godine odgonetnuo Žan-Fransoa Šampolion, uz pomoć Rozetskog kamena, na kome je isti tekst zapisan i na grčkom. Iz Novog carstva poznati su faraon Ramzes II i kraljica Nefertiti. Aleksandar Makedonski osvojio je Egipat 332. p. n. e., a posle poraza Kleopatre Egipat je 30. p. n. e. postao rimska provincija.