Istorija i istorijski izvori — istorija za 5. razred

Gradivo za 5. razred

Istorija je nauka koja proučava prošlost ljudskog društva, a istoričar o prošlosti zaključuje na osnovu istorijskih izvora — svih tragova koje su ljudi ostavili. Ovo je prva lekcija istorije u 5. razredu: u njoj se uči razlika između prošlosti i istorije, tri značenja reči istorija (nauka, nastavni predmet i razdoblje prošlosti od pronalaska pisma) i kako se izvori dele i gde se čuvaju.

Na ovoj strani ukratko obnavljaš gradivo, a zatim prelaziš na kviz. U njemu razvrstavaš izvore na pisane, materijalne, usmene i slikovne i na primarne i sekundarne, povezuješ izvore sa arhivom, muzejom i bibliotekom, upoređuješ dva opisa istog događaja i razlikuješ činjenicu od mišljenja autora.

Učitavanje lokalnog napretka...

Nauči kroz epizode 10 kratkih epizoda · oko 8 min · pa onda kviz
Vežbaj istorijske izvore →

Zašto vežbati istorijske izvore na Spremku

U ovoj lekciji uči se kako istoričar razmišlja, a to se najbolje savladava na primerima. U kvizu razvrstavaš stvarne vrste izvora (pismo, novčić, narodnu pesmu, fotografiju), biraš ustanovu u kojoj se čuvaju i čitaš kratke zapise u kojima treba odvojiti činjenicu od mišljenja autora. Kviz prati gradivo 5. razreda, a uz svaki odgovor dobijaš objašnjenje na srpskom zašto je tačan. Besplatan je i ne traži registraciju.

Gradivo i objašnjenje

Vrste istorijskih izvora

Osnovna podela je na pisane i materijalne izvore. Pisani izvori su sve što je zapisano: povelje, zakonici, pisma, dnevnici, novine i knjige. Materijalni izvori su predmeti i građevine: oruđe, oružje, posuđe, nakit, novac, kuće, tvrđave i hramovi. Uz njih se izdvajaju usmeni izvori, kao što su narodne pesme, predanja i sećanja koja se prenose pričanjem, i slikovni izvori, kao što su crteži i fotografije. Iz praistorije nema pisanih izvora, jer pismo tada još nije postojalo, pa o njoj saznajemo pre svega iz predmeta koje pronalaze arheolozi.

Primarni i sekundarni izvori

Primarni izvor nastao je u vreme događaja ili ga je ostavio učesnik ili savremenik: pismo vojnika sa fronta, dnevnik, fotografija ili predmet iz tog vremena. Sekundarni izvor nastao je kasnije, na osnovu drugih izvora: udžbenik, enciklopedija ili knjiga istoričara. I primarni izvor treba proveriti, jer njegov autor može biti pristrasan, odnosno može jednostrano prikazati događaj. Zato istoričar uvek pita ko je, kada i zašto napisao izvor i upoređuje ga sa drugim izvorima o istom događaju.

Gde se čuvaju izvori i šta je nasleđe

Arhiv čuva pisane dokumente, kao što su povelje, ugovori i zapisnici. Muzej prikuplja, čuva i izlaže predmete iz prošlosti, a biblioteka čuva knjige i časopise i daje ih čitaocima na korišćenje. Kulturno-istorijsko nasleđe je sve što su nam ostavile prethodne generacije: materijalno, kao manastir Studenica ili Beogradska tvrđava, i nematerijalno, kao jezik, običaji, pesme i narodno kolo. Spomenici, stare zgrade i nazivi ulica u tvom mestu su istorija oko nas.

Ključni pojmovi

Prošlost i istorija

Prošlost je sve što se već dogodilo, a istorija je nauka koja tu prošlost proučava na osnovu izvora.

Povelja vladara iz XIV veka

Zapisan tekst nastao u vreme vladara koji ga je izdao, pa je istovremeno pisani i primarni izvor.

Udžbenik istorije

Sekundarni izvor, jer su ga autori napisali mnogo posle događaja, na osnovu drugih izvora.

Arhiv, muzej i biblioteka

Ugovor iz XIX veka tražiš u arhivu, bronzanu kacigu u muzeju, a enciklopediju u biblioteci.

Najčešće greške

Pokreni kviz → Pogledaj povezane oblasti

Sledeći korak

Posle kratkog ponavljanja pokreni kviz, a zatim nastavi kroz povezane oblasti ili se vrati na razredni pregled.

Česta pitanja

Koja je razlika između pisanih i materijalnih izvora?

Pisani izvori su zapisani tekstovi, kao povelje, pisma i dnevnici. Materijalni izvori su predmeti i građevine, kao oruđe, novac, posuđe i tvrđave. Narodna pesma koja se prenosi pričanjem je usmeni, a fotografija slikovni izvor.

Kako da prepoznam primarni izvor?

Pitaj se kada je izvor nastao. Ako je nastao u vreme događaja ili ga je ostavio učesnik, primarni je (pismo ustanika, fotografija sa fronta). Ako je napisan kasnije, na osnovu drugih izvora, sekundarni je (udžbenik, enciklopedija, knjiga istoričara).

Šta su pomoćne istorijske nauke?

To su nauke koje pomažu istoričaru da proučava određene vrste izvora: numizmatika proučava stari novac, heraldika grbove, sfragistika pečate, paleografija stara pisma i rukopise, a genealogija poreklo porodica.

Pokreni kviz →