Osnivanje Rima i doba kraljeva
Prema legendi, Rim je osnovao Romul, koji je sa bratom blizancem Remom odrastao uz Tibar, a blizance je othranila vučica — zato je vučica postala simbol Rima. To je predanje: iz vremena osnivanja nema pisanih izvora, a godinu 753. p. n. e. izračunali su rimski pisci vekovima kasnije. Arheolozi potvrđuju samo da su na brežuljcima uz Tibar tada postojala naselja. Prema predanju, Rimom je vladalo sedam kraljeva, od Romula do Tarkvinija Oholog. Severno od Rima živeli su Etrurci, od kojih su Rimljani naučili gradnju lukova i svodova, a na jugu poluostrva bile su grčke kolonije.
Kako je bila uređena Rimska republika
Res publica znači „javna stvar“: državom ne upravlja jedan vladar po svojoj volji, nego službenici koje biraju građani. Na čelu su bila dva konzula, birana na godinu dana, da nijedan čovek ne bi imao svu vlast. Senat je bio veće najuglednijih Rimljana, koji su u njemu sedeli doživotno, a skupština građana birala je službenike i glasala o zakonima. Narodni tribuni štitili su plebejce i mogli su da izgovore veto („zabranjujem“). U vanrednim prilikama, kada je pretio težak rat, biran je diktator, sa punom vlašću na najviše šest meseci. Skraćenica SPQR znači „Senat i narod rimski“.
Patriciji, plebejci i robovi
Patriciji su bili potomci najstarijih i bogatih porodica i u početku su samo oni mogli da budu službenici i senatori. Plebejci — seljaci, zanatlije i trgovci — bili su slobodni ljudi koji su služili vojsku i plaćali porez, ali nisu imali ista prava. Borbom su izborili narodne tribune, zapisane zakone (Zakonik dvanaest tablica, sredina V veka p. n. e.) i pravo da postanu konzuli. Robovi nisu imali ni slobodu ni prava, a najviše ih je dolazilo iz ratova, kao zarobljenici. Najveći ustanak robova predvodio je Spartak u I veku p. n. e., a ugušila ga je rimska vojska.
Punski ratovi i Hanibal
Rim i Kartagina, koju su osnovali Feničani u severnoj Africi, vodili su tri Punska rata za vlast nad zapadnim Sredozemljem. Prvi rat počeo je oko Sicilije. U Drugom punskom ratu Hanibal je iz Španije, preko Pirineja i Alpa, sa vojskom i slonovima upao u Italiju i teško porazio Rimljane kod Kane, ali ga je Scipion kasnije pobedio kod Zame (202. p. n. e.). U Trećem ratu Kartagina je razorena (146. p. n. e.). Pobedom nad Kartaginom Rim je postao gospodar zapadnog Sredozemlja, a osvojene zemlje van Italije postale su provincije.
Kriza i kraj Republike
U I veku p. n. e. moćni vojskovođe imali su vojske odane sebi i borili su se za vlast, pa su izbili građanski ratovi. Gaj Julije Cezar, koji je sa Pompejem i Krasom činio Prvi trijumvirat, osvojio je Galiju, a prelaskom Rubikona 49. p. n. e. započeo građanski rat protiv Pompeja i senata. Posle pobede postao je doživotni diktator. Zaverenici, koji su se bojali da će vladati kao kralj, ubili su ga na martovske ide 44. p. n. e. Cezarov naslednik Oktavijan pobedio je Antonija i Kleopatru kod Akcijuma (31. p. n. e.), a kada je 27. p. n. e. od senata dobio ime Avgust, završila se Republika i počelo Rimsko carstvo.