Crkva i monaštvo u ranom srednjem veku
Hristijanizacija (pokrštavanje) je proces kojim narodi i njihovi vladari prihvataju hrišćanstvo; kada bi vladar primio novu veru, za njim su je prihvatali vlastela, vojska i narod, pa su misionari često prvo pridobijali vladare. Poglavar crkve na Zapadu bio je papa, rimski episkop, a na hrišćanskom Istoku najveći ugled imao je carigradski patrijarh. Crkvom u jednoj oblasti upravljao je episkop (na Zapadu biskup). Crkva je bila jedan od najvećih zemljoposednika. Monasi su živeli u manastirima po strogim pravilima. Benedikt iz Nursije osnovao je u VI veku manastir Monte Kasino, a benediktinci su živeli po pravilu „Moli se i radi“. U pisarnici manastira, skriptorijumu, monasi su ručno prepisivali knjige na pergamentu, pa su manastiri bili središta pismenosti. Starešina manastira na Zapadu zvao se opat, a u pravoslavnoj crkvi iguman.
Veliki raskol 1054. godine
Razlike između Zapada i Istoka rasle su vekovima: na Zapadu se služilo na latinskom, a na Istoku na grčkom, razlikovali su se obredi, a papa je tražio vrhovnu vlast nad celom crkvom, što carigradski patrijarh nije prihvatao. Godine 1054. papini izaslanici i patrijarh Mihailo Kerularije uzajamno su se izopštili (anatemisali), što se uzima kao početak raskola. Od tada postoje pravoslavna (istočna) crkva, sa središtem u Carigradu, i rimokatolička (zapadna) crkva, sa središtem u Rimu, koje su se dalje razvijale odvojeno. Naziv „katolička“ potiče od grčke reči koja znači „opšti, vaseljenski“.
Nastanak islama
Islam je nastao početkom VII veka na Arabijskom poluostrvu, u Meki i Medini. Propovedao ga je Muhamed, rođen u Meki oko 570. godine, koga muslimani smatraju Božjim prorokom. Godine 622. Muhamed je prešao iz Meke u Medinu; taj prelazak zove se hidžra i od njega muslimani računaju godine. Islam je monoteistička vera, kao hrišćanstvo i judaizam, a reč „islam“ znači predanost Bogu. Sveta knjiga muslimana je Kuran, bogomolja je džamija, a sa minareta se vernici pozivaju na molitvu. U Meki se nalazi svetilište Kaba. Među stubovima islama su molitva pet puta dnevno, post u ramazanu i hodočašće u Meku. Posle Muhamedove smrti 632. muslimane su vodili kalifi, koji su imali versku i svetovnu vlast, a njihova država zove se kalifat.
Arabljanska osvajanja i arapska nauka
Islam je ujedinio zavađena arapska plemena. Arabljani su u VII veku srušili Persijsko carstvo i Vizantiji oduzeli Siriju, Palestinu i Egipat, a zatim i severnu Afriku. Godine 711. prešli su preko Gibraltarskog moreuza na Pirinejsko poluostrvo, ali su ih Franci zaustavili kod Poatjea 732. Carigrad su opsedali, ali ga nisu osvojili. Hrišćani i Jevreji u osvojenim zemljama po pravilu su zadržavali svoju veru, uz poseban porez. Prestonice kalifata bile su Damask, pa Bagdad na Tigru, osnovan 762, a središte muslimanske vlasti na Pirinejskom poluostrvu bila je Kordoba. Arapski učenjaci prevodili su i proučavali dela grčkih filozofa i naučnika, razvijali algebru i preneli Evropi brojeve iz Indije, koje zovemo „arapskim“, i papir iz Kine. Znanja su u Evropu najviše stizala preko muslimanske Španije i Sicilije.