Muzika koja opisuje prirodu i priču
„Godišnja doba“ italijanskog kompozitora Antonija Vivaldija čine četiri koncerta, za svako godišnje doba po jedan. Solo deonicu svira violina uz gudački orkestar, a uz svaki koncert objavljen je sonet koji opisuje prizore. U „Proleću“ ptice pozdravljaju tople dane, a u „Zimi“ se čuju cvokotanje zuba i oprezan hod po ledu. „Pastoralna“, Šesta simfonija Ludviga van Betovena, opisuje prirodu i život na selu, a pesmu ptica dočaravaju flauta, oboa i klarinet. „Vltava“ češkog kompozitora Bedržiha Smetane prati tok reke od dva izvora, koje predstavljaju dve flaute, do Praga. Ruski kompozitor Modest Musorgski napisao je za klavir „Slike sa izložbe“, a „Promenada“ dočarava šetnju od slike do slike. U Grigovoj muzici za „Per Ginta“ „Jutro“ dočarava izlazak sunca, a u „U dvorani planinskog kralja“ ista tema se ponavlja sve brže i glasnije.
Klasičari, igre i baleti
Austrijski kompozitor Volfgang Amadeus Mocart napisao je „Malu noćnu muziku“, vedru muziku za gudače. Njegov stariji prijatelj Jozef Hajdn, takođe iz Austrije, napisao je gudački kvartet „Konjanik“, čiji ritam podseća na galop konja; gudački kvartet čine dve violine, viola i violončelo. Antonjin Dvoržak, Smetanin zemljak, autor je „Simfonije iz Novog sveta“, nastale u Americi, i vedre „Humoreske“. Balet „Labudovo jezero“ napisao je ruski kompozitor Petar Iljič Čajkovski. Jermenski kompozitor Aram Hačaturjan napisao je balet „Gajana“, iz kog je „Igra sabljama“: brza i glasna, a oštru melodiju svira ksilofon. „Posvećenje proleća“ ruskog kompozitora Igora Stravinskog prikazuje drevni paganski obred dočeka proleća, a ističe se snažnim, nepravilnim ritmom, kao što je ritam bio osnova obreda praistorijskog čoveka.
Srpski kompozitori i narodna muzika
Stevan Mokranjac je narodne pesme obradio za hor u rukovetima, a „Petu rukovet“ mešoviti hor peva a cappella, bez pratnje instrumenata. Petar Konjović napisao je operu „Koštana“, po drami Borisava Stankovića, čija se radnja dešava u Vranju. U njoj je „Velika čočečka igra“, inspirisana narodnim melodijama i igrama juga Srbije. Stevan Hristić je autor baleta „Ohridska legenda“, iz kog je igra „Grlica“. Razlika je jasna: u operi „Koštana“ se peva, a u baletu „Ohridska legenda“ igrači pričaju priču pokretom, bez pevanja. Tajčević je napisao „Balkanske igre“ za klavir, u kojima pijanista dočarava živ ritam narodnih igara. Ljubica Marić je napisala „Brankovo kolo“, a Vera Milanković „Senjačku rapsodiju“, nazvanu po Senjaku, delu Beograda.