Erozija i akumulacija
Svaka spoljašnja sila radi na dva načina. Erozija je razaranje stena i odnošenje razorenog materijala, a akumulacija je taloženje materijala koji su doneli voda, led ili vetar. Zato svaka sila ima svoje erozivne i akumulativne oblike: reka useca kanjon, a gradi deltu; more stvara klif, a gradi žalo; lednik dubi cirk, a taloži morenu. Stene na površini se i same raspadaju: kada se danju jako zagrevaju, a noću naglo hlade, one pucaju, pa materijal zatim odnose voda i vetar.
Rad reke i mora
U gornjem, planinskom toku reka je brza i useca korito, pa dolina dobija oblik slova V. Tako nastaju klisure (uske doline sa strmim stranama) i kanjoni (duboke doline sa skoro okomitim stranama). Dunav protiče kroz Đerdapsku klisuru na granici Srbije i Rumunije, Južna Morava kroz Grdeličku, a Nišava kroz Sićevačku klisuru; Veliki kanjon u Severnoj Americi usekla je reka Kolorado. U donjem toku reka je spora i taloži nanos: nastaju ade (rečna ostrva), aluvijalne ravni i delta na ušću. Razorni rad morskih talasa zove se abrazija. Talasi potkopaju podnožje stenovite obale, gornji deo se obruši i nastaje klif, a obala se povlači ka kopnu. Pesak i šljunak koje talasi talože grade žalo.
Kras, lednici i vetar
Kraški reljef nastaje u krečnjaku, koji voda postepeno rastvara. Kraški oblici su vrtača (levkasto udubljenje), jama (otvor koji se spušta skoro okomito), pećina (pretežno vodoravan podzemni kanal) i kraško polje, najveći kraški oblik. U pećinama sa tavanice vise stalaktiti, a sa poda rastu stalagmiti. Voda u krasu ponire kroz pukotine, pa je na površini malo reka. U Srbiji su poznate Rajkova, Lazareva i Resavska pećina, a Son Dong u Vijetnamu ubraja se među najveće pećine sveta. Lednik u visokim planinama dubi cirk i valov, dolinu oblika slova U, a materijal koji nosi taloži kao morenu. Vetar je najjači u pustinjama bez biljaka: zrnca peska bruse stene, a nagomilan pesak gradi dine i peščare, kao što je Deliblatska peščara u južnom Banatu. Velike pustinje su Sahara u Africi, Gobi i Arabijska pustinja u Aziji i Velika australijska pustinja.
Odron, klizište i čovek
Na padinama deluje sila Zemljine teže. Odron je naglo obrušavanje stena sa strme padine, a klizište sporije pomeranje tla niz padinu, najčešće posle dugotrajnih kiša, kada je tlo natopljeno vodom. Oba mogu da zatrpaju puteve, pruge i kuće. Opasnost od klizišta povećava seča šume na padinama, a smanjuju je pošumljavanje, odvođenje vode i potporni zidovi. I čovek menja reljef: gradi nasipe duž reka, brane koje stvaraju veštačka jezera i kanale, a površinski kopovi ostavljaju velika udubljenja i gomile zemlje. Krčenjem šuma i oranjem niz padinu čovek ubrzava eroziju tla.