Podaci o stanovništvu i rast broja ljudi
Najpouzdaniji izvor podataka je popis stanovništva, kojim se podaci prikupljaju za svakog stanovnika, sa stanjem na isti dan. Sprovodi se otprilike svakih deset godina; poslednja dva popisa u Srbiji bila su 2011. i 2022. godine. Rođenja, venčanja i smrti upisuju se u matične knjige. Broj ljudi je vekovima rastao sporo, jer je, uprkos velikom broju rođene dece, i smrtnost bila veoma visoka zbog epidemija, gladi i ratova. Svet je oko 1800. godine imao oko 1 milijardu stanovnika, 1927. dve milijarde, a krajem 2022. oko 8 milijardi. Najbrži rast bio je u drugoj polovini 20. veka: zahvaljujući medicini, vakcinama i boljoj ishrani smrtnost je naglo opala, a natalitet je ostao visok. Takav veoma brz porast zove se demografska eksplozija.
Raspored stanovništva i gustina naseljenosti
Stalno naseljeni deo Zemlje je ekumena, a trajno nenaseljeni prostori, kao ledeni pokrivači Antarktika i Grenlanda, najviši planinski vrhovi i unutrašnjost velikih pustinja, čine anekumenu. Više od polovine čovečanstva živi u Aziji, gde su Kina i Indija, dve najmnogoljudnije države sveta. Najgušće su naseljene istočna Kina, Japan, južna Azija i zapadna i srednja Evropa, kao i doline velikih reka (Nil, Ganges, Jangcekjang), zbog plodnog zemljišta i vode. Ljudi najradije žive u nizijama, uz reke i mora, u umerenoj klimi. Gustina naseljenosti pokazuje koliko stanovnika prosečno živi na 1 km²: računa se kao broj stanovnika podeljen površinom. Država sa 2.000.000 stanovnika na 50.000 km² ima gustinu 40 st/km². Prosek, međutim, može da prikrije velike razlike, kao u Egiptu, gde gotovo svi žive u dolini i delti Nila.
Prirodno kretanje: natalitet, mortalitet i priraštaj
Prirodno kretanje čine rađanje i umiranje. Natalitet je broj živorođenih, a mortalitet broj umrlih na 1.000 stanovnika tokom godine; izražavaju se u promilima (‰). Prirodni priraštaj je razlika nataliteta i mortaliteta: ako je natalitet 9‰, a mortalitet 15‰, priraštaj je −6‰. Pozitivan je kada se rađa više ljudi nego što umire, a negativan kada je obrnuto. Najviši natalitet imaju države Podsaharske Afrike, a nizak države Evrope, Severne Amerike i Istočne Azije. Razvijena država sa mnogo starih ljudi može imati viši mortalitet od države sa mladim stanovništvom, iako ima bolje zdravstvo. Srbija poslednjih decenija ima negativan prirodni priraštaj.
Migracije i savremeni demografski procesi
Migracije su preseljavanja stanovništva. Unutrašnje se odvijaju unutar jedne države, a spoljašnje prelaze granicu: iseljavanje je emigracija, a useljavanje imigracija. Ljude iz zavičaja teraju potisni činioci (nezaposlenost, rat, suša), a u novo mesto ih privlače privlačni (veće plate, školovanje, bezbednost). Najčešće su ekonomske migracije; izbeglice moraju da napuste dom zbog rata ili progona. Postoje i dnevne, sezonske i privremene migracije, a odlazak visokoobrazovanih stručnjaka zove se odliv mozgova. Migracije menjaju broj stanovnika pojedinih država, ali ne i celog sveta. U mnogim državama Afrike i Južne Azije stanovništvo brzo raste, dok u Evropi, koja ima najstarije stanovništvo, i u Japanu stari i opada. Broj stanovnika Srbije opada zbog negativnog priraštaja i iseljavanja, a najviše su opustela udaljena brdsko-planinska sela.